• 14.06.2021.
• Zagreb, HR

O pismu kao najvećem izumu čovječanstva

U Večernjem listu objavljen je razgovor Branimira Pofuka s Venkom Andonovskim, autorom romana Azbuka za neposlušne, najnovijeg izdanja Kuće dobrih knjiga. O ovom djelu, njegovoj važnosti i svojim promišljanjima koja su ga nadahnula autor je istaknuo:

Mislim da se polako budimo, i to je dobro jer uviđamo značaj prapočetka pismenosti. Živimo u eri takvog digitalnog progresa kada se pismenost uzima kao nešto što se podrazumijeva do te mjere da je postalo nevidljivo. E, upravo je taj deficit osjećanja o pismu i o ruci koja piše – svijest o značaju misije Ćirila i Metoda. Vidi se to i po tome da se u Europi, i to ne samo kod slavenskih naroda, sve više budi i svijest o jezicima, o njihovoj posebnosti. Prije svega se radi o jednoj semiotičkoj samosvijesti naroda: oni različito gledaju svijet jer je jezik prvi „krojač“ svijeta u pojmove, a jezici su različiti krojači pojmova. Jezike ne razlikuju samo gramatika i rječnik, već i poimanje svijeta.

Cijeli razgovor možete pronaći ovdje.