Raspotočje gori

Raspotočje gori

Prelistaj uzorak
Kupi tiskano izdanje / 28,00 EUR
Kupi e-izdanje / 22,00 EUR
Posudi e-izdanje / 16,00 EUR

Knjiga Raspotočje gori počiva na ideji da se nitko od nas u potpunosti ne oporavi od traume djetinjstva. Traume bespomoćnosti, traume pregovaranja životnih uvjeta pogledom i bukom u periodu u kojem motorički sustav razvojno kasni, traume realiteta u kojem je svako iskustvo svakoga dana novo, traume mržnje roditelja o kojima ovisimo, traume kastracije jezikom, traume fosilizacije nedostižnog ideala sebe. Traume nesuglasja  između onoga što mislimo da je dobro i zlo, onoga što naši skrbnici misle da je dobro i zlo i onoga što društvo misli da je dobro i zlo; drugim riječima, traume koga je najsigurnije izdati.
Suvremeni subjekt danas bira iskustva i vrste odnosa visokog intenziteta; živimo u eri u kojoj jačina stimulacije nadilazi kvalitetu odnosa ili je razlika između njih izbrisana.
Svaki esej započinje autobiografskom crticom vezanom za njegovu temu. Sve one prvobitno su iznesene u autorovim psihoanalitičkim seansama iz pozicije pacijenta ili analizanda. Suprotno uobičajenoj psihoanalitičkoj literaturi, ovdje je analizand poznat, a psihoanalitičari i analitičarke označeni su pseudonimom.

★⚑

Započinjem puzanje ležeći na leđima. Odgurujem se nogama o pod. Šnjiiiih, šnjiiiih — čuje se kako sintetička trenirka BAYERN MÜNCHEN, koju sam kupio ironije radi, struže po parketu. Svako odgurivanje otkriva mi novi sloj guzice. Svaki pokret noge prati ubod boli zbog kojeg mi se suze počinju spuštati niz oči prema sljepoočnicama. Pokušavam dvjema nogama odjednom i s po jednom naizmjenično — ne znam što je gore. Dvjema nogama je gore.

Dolazim do zahoda, majica mi je natopljena znojem; gaće skoro već skinute, a trenirka u razini koljena. Iznenada mi pada na pamet da sam na sličan način osjećao nauljene vruće novine koje su mi stavljali kao obloge kad sam imao upalu pluća u vrtiću. Ne znam je li to pravo sjećanje. Čini mi se čudnim da je tata pulmolog na trenutak postao šaman Čengić Vile i baš to bio pripravio kao lijek. Dva vriska potom sjedam na zahodsku školjku, ali noge moram držati potpuno ravnima. Klackalica za sranje, pomislim i nasmijem se, a smijeh iz mene iziđe kao škripa vrata na svim vikendicama svijeta.

Postoje trenuci za koje sam siguran da su definirali ono što jesam ili za koje sam siguran da su na značajan način promijenili moju budućnost i ovo je, evo, jedan od njih. Kako ću izići iz zahoda, zaista ne znam.

Ulomak iz eseja „Mržnja u balunu“

★⚑

Otvaram prozor. Baba je. Približava se neki veći automobil. Volkswagen kamionet, bijeli. Moj je tetak imao takav, ponekad me puštao da se vozim s daskama u utovarnom dijelu. Nitko od mojih nije znao. Ovaj je kamionet pun nogu? Neke noge se miču. Nisu sve noge, ali kao da nema nijedne glave, ničega oblog. Kubizam od mesa. Baba se drži za glavu iako je prenisko da sve vidi dobro kao ja. Dok kamionet već izlazi iz vidnog polja, počinjem uočavati glave. Crne su od nekog dima i komada asfalta u obrazima, uočio sam jednu kad je otvorila usta, samo nije izišao jauk nego samo tako, narančasta rupa.

Držeći se za glavu, baba prelazi cestu Mehmed-paše Sokolovića. Te babe uvijek nepotrebno drame, pomišljam. „Masakr, MASAKR!!!“

I — „Dijete drago!“

I — „S pijace, s pijace ih voze, tobejarabi, tobe es…“, umjesto da dovrši, samo otvori usta i stavi ruke na obraze. Sama u kući.

Golf otvorena prtljažnika trubi i prolazi dvadesetak centimetara od babe. Uvukla je dupe kao da je ne zgazi — prekasno, naravno, auto je već prošao. Na trenutak mi oči pobjegnu k autu. U prtljažniku kao da je — pola čovjeka? Okrećem pogled, baba nastavlja kuknjavu, ja u glavi preslagujem pokvarenu anatomiju koju sam upravo vidio.

Ulomak iz eseja „Civilizacija i odustajanje“

  • ISBN: 978-953-369-055-1
  • Dimenzije: 130x200 mm
  • Broj stranica: 296
  • Uvez: meki
  • Godina izdanja: 2025.