Theodor W. Adorno

Theodor Wiesengrund Adorno (Frankfurt na Majni, 11. 9. 1903. – Visp/Viège, Švicarska, 6. 8. 1969) bio je njemački filozof, sociolog, muzikolog, skladatelj i pripadnik pravca neomarksističkih filozofa, tzv. frankfurtske škole. Studirao je filozofiju, sociologiju i psihologiju na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni, na kojem je, tezom o Husserlovoj fenomenologiji, doktorirao filozofiju 1924. godine. Predavao je na tamnošnjem Institutu za društvena istraživanja, a nakon dolaska nacionalsocijalizma na vlast odlazi u emigraciju, na Merton College u Oxfordu te kasnije u SAD (New York i Los Angeles). Po povratku u Europu 1949. bio je ravnatelj Instituta za društvena istraživanja (od 1953) te redoviti profesor filozofije i sociologije u Frankfurtu na Majni. Njegova se intelektualna usmjerenja mogu podijeliti u tri temeljna dijela: socijalna filozofija, estetika i glazba.
Istaknuta njegova djela su Autoritarna ličnost (1950), Negativna dijalektika (1966), Dijalektika prosvjetiteljstva (1947), Filozofija nove glazbe (1949), U potrazi za Wagnerom (1952), K metakritici spoznajne teorije (1956) i Estetička teorija (1970).