Theodor W. Adorno je 1967. na Sveučilištu u Beču održao predavanje koje iz današnje perspektive nema samo znanstveno-povijesnu važnost. Upozorio je na opasnost koju je za demokraciju u to vrijeme predstavljao politički uspon ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Njezin politički uspjeh u mnogočemu se može usporediti s nedavnim usponom radikalne desnice okupljene u Alternativi za Njemačku (AfD), ali i s usponom drugih radikalnih desnih pokreta u europskim zemljama. Stoga je objavljivanje knjige s tim predavanjem, čak i nakon pedeset godina, izazvalo veliko zanimanje europske političke i intelektualne javnosti.
Adorno u ovoj knjizi analizira resurse, taktiku i dinamiku novog desnog radikalizma tog vremena. Suprotstavljajući ga „starom“ i poznatom nacističkom fašizmu, posebnu pozornost posvećuje mehanizmima i trikovima kojima su radikalni desničarski pokreti, dvadesetak godina nakon završetka Drugoga svjetskog rata, osigurali novu entuzijastičnu potporu zapadnonjemačkog stanovništva.
Autorova vješto postavljena pitanja i odgovori koje daje pomoću neospornih znanstvenih činjenica, pomažu nam u razumijevanju mnogih suvremenih političkih fenomena.
* * *
U današnje vrijeme, sablast kojoj je posvećeno Adornovo predavanje još je daleko od izbavljenja; opet kruži društvom kao novi desni radikalizam. Zbog toga je još važnije ponovno osvijestiti strukturu fašističke agitacije i sociopsihološku osnovu njezina uspjeha. Čak i nakon pola stoljeća iznenađuje trajna nepobitnost Adornove analize, čiji se dijelovi čitaju kao komentar aktualnih zbivanja.
Volker Weiß
* * *
Adornova analiza novog desnog radikalizma uz ostalo omogućuje dobivanje boljeg uvida u suvremene društvene okolnosti, u slike društva oblikovane novim medijima koji ujednačuju sva mišljenja i dovode u pitanje autoritet znanja. Adorno je dobro uvidio da se na taj način u pitanje dovodi i sama sloboda. A bijeg od slobode i preuzimanja osobne odgovornosti ne samo da je glavna značajka autoritarne osobnosti nego i temelj za razvoj pokreta nove radikalne desnice.
Tihomir Cipek
* * *
Theodor Wiesengrund Adorno (Frankfurt na Majni, 11. 9. 1903. – Visp, Švicarska, 6. 8. 1969) bio je njemački filozof, sociolog, muzikolog, skladatelj i pripadnik pravca neomarksističkih filozofa, tzv. frankfurtske škole. Studirao je filozofiju, sociologiju i psihologiju na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni, na kojem je, tezom o Husserlovoj fenomenologiji, doktorirao filozofiju 1924. godine. Predavao je na tamnošnjem Institutu za društvena istraživanja, na Merton Collegeu u Oxfordu, kasnije u SAD-u (New York i Los Angeles) te kao redoviti profesor filozofije i sociologije u Frankfurtu na Majni.
Istaknuta njegova djela su Autoritarna ličnost (1950), Negativna dijalektika (1966), Dijalektika prosvjetiteljstva (1947), Filozofija nove glazbe (1949), U potrazi za Wagnerom (1952), K metakritici spoznajne teorije (1956) i Estetička teorija (1970).
- ISBN: 978-953-8075-90-2
- Dimenzije: 125 x 200 mm
- Broj stranica: 80
- Uvez: meki
- Godina izdanja: 2021.
- Naslov izvornika: Aspekte des neuen Rechtsradikalismus - Ein Vortrag
- Jezik izvornika: njemački
- Prijevod: Tihomir Cipek
Politička misao, rujan 2021 (god. 58, br. 3), Hrvoje Cvijanović
Anali Hrvatskog politološkog društva, 2021 (god. 18, br. 1), Damjan Stanić
Revija za sociologiju, 2021 (god. 51, br. 2), Fran Jurišić
Međunarodne studije, Vol. XXIV No. 1-2, 2024., Maroje Višić