Azbuka za neposlušne

Azbuka za neposlušne


Ovaj roman Venka Andonovskog u svojoj strukturi, na idejnom i na misaonom planu izražava dvojnost koja uznemirava, osigurava dramski sukob u radnji i postaje uvjetom za dinamiku i razvoj priče. Navikli na moderni narativ, u „Azbuci za neposlušne“ čitatelj se osjeća poput djeteta kojemu se ponovno čita bajka, parabola, legenda i koje se sada, zatečeno u toj atmosferi poznatoga ali davno zaboravljenoga, prisjeća slike i osjećaja koje prati takav narativ. Autor nas pažljivo uvodi u priču koja uspijeva oblikovati snažne slike modernih vremena koja i danas izazivaju neka vječna pitanja, kroz dileme i izazove nas i naših suvremenika. U romanu postoji jedan lijepi prikaz svijeta kao kovčega – u njemu čuvamo dragocjenosti a on čovjeka, kao svoju veliku vrijednost, prati na posljednji počinak, kao metafora riznice a možda i, čuvajući tajnovito i dragocjeno, čuva i suštinu čovjekova saznanja. Osim što je u formalnoj strukturi romana taj kovčeg bitan jer postaje predmetom znatiželje i daje piscu priliku da otvori put k još jednome žanrovskom modelu, krimi-priči, on je i savršena osnova za simbolički dualizam pojavnoga i suštinskoga.

  • Uvez: meki
  • Naslov izvornika: Azbuka za neposlušnite
  • Jezik izvornika: makedonski
  • Prijevod: Borislav Pavlovski