Luan Starova

Luan Starova (1941, Pogradec, Albanija ‒ 2022, Skoplje, Sjeverna Makedonija), od 1943. živio u Makedoniji. Školovao se na makedonskom jeziku a diplomirao je francuski jezik i književnost. Od 1974, nakon magisterija i doktorata u Zagrebu, specijalizirao iz područja moderne francuske književnosti na Sorboni u Parizu i karijeru nastavio kao sveučilišni profesor na Filološkom fakultetu u Skoplju. U dva mandata bio je veleposlanik SFRJ u Tunisu i u Palestini, zatim i prvi ambasador Republike Makedonije u Francuskoj, stalni predstavnik u UNESCO-u te nerezidentni ambasador u Španjolskoj i Portugalu.
U književnosti se pojavio u svojim dvadesetim godinama. Pisao je na makedonskom, albanskom i francuskom jeziku. Do 1991. godine uglavnom je bio poznat po esejima, putopisima i književnim studijama. Od 2003. bio je član Makedonske akademije znanosti i umjetnosti (MANU), član Mediteranske akademije te član Albanske akademije znanosti.
Starova je pozornost domaće i međunarodne književne i kulturne javnosti skrenuo na sebe objavljivanjem romana Očeve knjige. Druga mu je knjiga bila Vrijeme koza, dobitnik prve nagrade na natječaju izdavačke kuće Misla. Autor je taj roman pisao na makedonskom i albanskom jeziku, a do sada je objavljen i na francuskom, njemačkom, španjolskom, talijanskom, turskom, grčkom, rumunjskom, hrvatskom, poljskom, bugarskom, engleskom (u SAD-u), ruskom, finskom, slovenskom, esperantu i drugim jezicima. Uz navedene, njegovi važniji romani su Balkanski ključ, Ateistički muzej, Put jegulja, Utvrda od pepela, Balkanski žrtveni jarac, Ervehe. Knjiga o jednoj majci, Generalova ljubav, Balkanbabilonci, Polifonisti i Povratak koza. Većina tih romana prevedena je na desetak jezika. O Balkanskoj sagi napisano je mnogo kritika, obranjene su disertacije, organizirani znanstveni skupovi i promocije u više europskih gradova. Za taj je roman Starova dobio francusku književnu nagradu „Marguerite Yourcenar“ i Medalju Udruženja pisaca koji pišu na francuskom jeziku. Dobitnik je priznanja Komandant Reda umjetnosti i književnosti i jednog od najvećih francuskih odličja ‒ Časnik Nacionalnog reda Legije časti.


Izvor slike: Wikipedia/Xixa