Goran Granić

Goran Granić rođen je 18. travnja 1950. godine u Baškoj Vodi. Diplomirao je 1972. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij na istom fakultetu završio je 1976. godine i obranio doktorsku disertaciju 1979. godine. Cijelu svoju znanstvenu karijeru posvetio je energetici. Od 1973. do 1987. godine radio je na Institutu za elektroprivredu kao istraživač, voditelj istraživačkog tima i rukovoditelj studijske jedinice, a od 1987. do 1990. godine u Zajednici elektroprivrednih organizacija Hrvatske kao direktor razvoja i član Poslovodnog odbora za razvoj. Od kolovoza 1990. bio je generalni direktor Hrvatske elektroprivrede (HEP-a). Od veljače 1991. godine vratio se na Institut za elektroprivredu kao savjetnik. Od 1994. godine bio je direktor Energetskog instituta Hrvoje Požar (EIHP), a od 2000. do 2004. predsjednik NO-a i predsjednik Upravnog vijeća EIHP-a. Od 1997. do 2000. godine bio je savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske za energetiku. Od 1998. do 2000. godine bio je član Nacionalnog znanstvenog vijeća, od 1998. do 2000. godine član Nadzornog odbora HEP-a, a od 2000. do 2003. godine predsjednik NO-a HEP-a. Početkom 2004. godine ponovno je imenovan ravnateljem Energetskog instituta Hrvoje Požar i na toj dužnosti je ostao do kraja 2019. godine. Bio je predsjednik NO HEP d. d. od prosinca 2017. do veljače 2023. godine. Politički je djelovao od 1992. do 2004. godine kroz HSLS i LIBRA-u. Od 1992. do 1995. godine bio je zastupnik u Zastupničkom domu Hrvatskog sabora i predsjednik Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, a tijekom 1995. godine obnašao je dužnost prvog potpredsjednika Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske. Godine 1995./1996. izabran je za gradonačelnika Zagreba i župana Zagrebačke županije, ali nije stupio na dužnost jer ga predsjednik nije potvrdio. Od početka 2000. do kraja 2003. godine obnašao je dužnost potpredsjednika i zamjenika predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Autor je Ustavnog zakona o manjinama i Zakona o vjerskim zajednicama. Osnivač je Hrvatskog energetskog društva i njegov predsjednik od 1992. do 2000. godine. Za svoj javni doprinos odlikovan je dvaput (Red hrvatskog trolista i Red danice hrvatske), dobitnik je Godišnje državne nagrade za znanost, nagrade „Hrvoje Požar“ za stručni i znanstveni doprinos razvitku energetike, nagrade za životno djelo HRO CIGRE, a 2024. godine dobio je priznanje Udruge za vjerske slobode za razvoj vjerskih i građanskih sloboda. Član je emeritus Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. Autor je knjiga Moja Hrvatska, Hrvatska stvarnost u deset zapovijedi, Kako dosanjati Hrvatsku ‒ demokratsku, pravednu, socijalnu, jednakih šansi i prosperitetnu i više od 200 znanstvenih i stručnih radova.